Utisci korisnika

Hvala Vam na podršci i moram Vam priznati da ste jako ljubazni. Milan Đelić, Valjevo

Veoma sam zahvalna na Vašem brzom odgovoru i želela bih da Vam se zahvalim na pažnji koju ste pokazali. Radica Nedelčev - Beograd


Kompletna lista utisaka

Testiranje online

Arhitektura računara

Za one koji žele da znaju više.

Windows OS

Ovo bi svakako trebalo da probate.

Odnosi s javnošću

Koliko znate PR?

Pogledajte još neke od testova

Newsletter

Ukoliko želite da Vas redovno obaveštavamo o novostima sa Link eLearning sajta prijavite se na našu newsletter listu.

Ime:

Prezime:

Email:


Anketa

Arhiva anketa

BAZA ZNANJA


Kurs: - Efektivno donošenje odluka

Modul: Proces donošenja odluka

Autor: Test Instruktor

Naziv jedinice: Faze u donošenju odluka


Materijali vezani uz ovu lekciju:

- Test faze u donošenju odluka
- Faze u donošenju odluka (PDF dokument)



Faze donošenja odluka

Postupak odlučivanja i donošenja odluka odvija se kroz nekoliko faza. Svaka faza predstavlja važan element procesa donošenja odluke, i mora biti adekvatno ispoštovana kako bi rezultat bio valjan.
  1. identifikacija problema
  2. definisanje ciljeva
  3. donošenje preliminarne odluke
  4. generisanje liste mogućih rešenja
  5. procenjivanje mogućih rešenja
  6. odabir rešenja
  7. provođenje odluke u praksi
  8. praćenje izvršenja odluke


Kao što se može videti iz navedenog redosleda, proces donošenja odluke podrazumeva logične korake u kojoj je svaka stanica osigurana na način da rezultat bude najoptimalnije rešenje. Uopštenije gledano, odlučivanje možemo razumevati u užem smislu, kada ono  obuhvata sve faze donošenja oduka. Suština odlučivanja u užem smislu ogleda se kroz definisanje ili formulisanje problema, definisanja cilja, donošenja preliminarne odluke, generisanje preliminarnih rešenja i odabir istih.

Razlog tome jeste činjenica da se proces traženja rešenja može praktično svesti na prvih šest faza i završiti se na usvojenoj odluci.

Sa druge strane, u širem smislu proces donošenja odluka može obuhvatiti celokupan proces odlučivanja, jer problem se ne može u potpunosti definisati sve dok se potpuno ne reši. U tom smislu, šire shvaćen proces odlučivanja uključuje sve faze i pre i posle donošenja odluka.

U tom smilsu možemo napraviti podelu na tri faze koje su nam važne za donošenje odluka. Te faze su:

a.    Pripremna faza
b.    Faza realizacije
c.    Faza kontrole realizacije odluke

 

Pripremna faza

Pripremna faza predstavlja prvi, a neki kažu i najvažniji korak u odlučivanju. Kako sama reč kaže u ovoj fazi se priprema proces donošenja odluke. Ova faza počinje prepoznavanjem problema ili potrebe za donošenjem odluke. Da bi se sam problem valjano razumeo, a kasnije, donele dobre odluke, najvažniji sadržaj ove faze, predstavljaju podaci o tematici koja je predmet donošenja odluke, o trenutnom stanju, o dosadašnjoj situaciji na tom planu itd. Što više kalitetnih informacija prikupimo, to će proces donošenja odluka teći lakše a donešena odluka će biti efektnija.

 

Faza realizacije

Faza realizacije (implementacije) odluke predstavlja konkretno sprovođenje odluke u smislu stavljanja u funkciju odluke realizacijom određenih aktivnosti. Paralelan proces je i proveravanje ispravnosti celokupnog procesa odlučivanja donešene odluke to jest zamišljenog modela problemske situacije. Tom prilikom neretko se uoče odstupanja između stvarne i zamišljene programske situacije, a njih je moguće ukloniti na dva načina. Jedna od mogućnosti jeste vraćanje na sam početak procesa u okviru odlučivanja u užem smislu, što zahteva redefinisanje situacije sa problemom, dok je druga mogućnost vraćanje na neku od faza u procesu odlučivanja u užemu smislu. Fazu realizacije možemo podeliti i na fazu analize osetljivosti, korišćenje simulacijskih tehnika kao i samu implementaciju.

 

Faza kontrole realizacije odluke

Kao poslednja faza u procesu odlučivanja, kontrola se sprovodi paralelno sa sprovođenjem odluke. U zavisnosti od trenutka i načina, kontrola realizacije odluke, može biti:
  • naknadna kontrola, koja predstavlja najjednostavniji oblik kontrole, a sprovodi se kada je realizacija već završena. Cilj ove evaluacije je prikupljanje podataka koji nam mogu koristiti u nekim budućim periodima kada se ukaže prilika da ih primenimo na nekoj sličnoj situaciji sa problemom
  • test-kontrola sastavni je deo rešenja jer se provodi prema unapred određenom redosledu u pojedinim fazama primene rešenja
  • anticipativna kontrola, odnosi se na testiranje simulacijom i predviđanje daljih mogućih ponašanja procesa dok je realizacija još u toku. Po prirodi stvari, kao eksperimentalna tehnika, ova evaluacija je najteža i teško ju je osmisliti. Ona neretko može biti i jako skupa, pa se primenjuje u situacijama kada su efekti donešene odluke od velikog značaja i potrebno je obezbediti proveru odluke pre nego što stupi na snagu.

 

Takođe, proces donošenja odluka može se fazirati i na sledeći način:

  1. Deliberacije – proces izlistavalja potencijalnih rešenja za datu problemsku situaciju  
  2. Prosuđivanje – donošenje suda o izlistanim alternativama i komparativna analiza eventualnih učinaka koje bi svaka pojedinačna odluka ostvarila.
  3. Izbor – donošenje odluke o najpovoljnijoj odluci, onoj koja se pokazala najboljom u procesu prosuđivanja različitih rešenja.


Tri su ključne činjenice koje mogu uticati na donošenje odluka:

Prvi skup je u neposrednoj vezi sa problemom i zadatkom koji se rešava, to jest njihovom važnošću i težinom. Ukoliko je reč o odluci koja je od neposredne važnosti i opšeg interesa, odluka se mora doneti jednostavno i brzo. Kada je pak reč o kompleksnom problemu i zadatku, potrebno je duže i temeljnije razmotriti svako eventualno rešenje, pažljivo analizirati potencijalne ishode.

Druga skupina činjenica koje utiču na donošenje odluka predstavljaju one činjenice koje su vezane za homogenost i heterogenost grupa koje donose odluke. Sposobnosti oformljenih grupa i radnih timova i njihova orijentiranost na ostvarenje planiranih ciljeva preduzeća, ali zadovoljenje vlastitih potreba, može biti od ogromnog značaja za proces donošenja podluka i kvalitet izabrane odluke.

Treća skupina određujućih činilaca odnosi se na grupe u organizaciji, na njihovu veličinu, strukturu moći, kao i njihovu međuuslovljenost i povezanost. Broj onih koji učestvuju u donošenju odluke ne sme prelaziti optimalan broj, kao što nije poželjno niti da je moć koncentrisana u jednoj osobi. Pravovremenost i delotvornost poslovnih odluka uslovljena je i racionalnošću prilikom njihovog donošenja, što je moguće samo ako poduzeća imaju jasno definisane ciljeve. Racionalnost se međutim može osigurati i na sledeći način:

  • Detaljnim analiziranjem prirode sistematičnim prikupljanjem svih relevantnih podataka
  • Definisanjem jasnih ciljeva koje želimo postići
  • Jasnim planiranjem potrebnih sredstava za sprovođenje odluke
  • Pokretanje postupka za provođenje odluka, sa jasno definisanim rokovima i odgovornim osobama

Smatrate da je ova lekcija korisna?  Preporučite je. Broj preporuka:2


Molimo Vas unesite svoje podatke i dobićete pristup besplatnim lekcijama.

Ime: 
Prezime: 
Email: